Dijabetes je kronična metabolička bolest karakterizirana povišenim razinama glukoze u krvi uslijed neadekvatne proizvodnje ili djelovanja inzulina. Inzulin je hormon koji omogućava stanicama korištenje glukoze za energiju i regulira razinu šećera u krvi.
Nastaje kada pankreas prestane proizvoditi inzulin zbog autoimunog uništavanja beta stanica. Obično se javlja u djetinjstvu ili mladosti, a simptomi uključuju naglu pojavu žeđi, učestalog mokrenja, gubitka težine i umora. Osobe s tipom 1 trebaju doživotnu terapiju inzulinom.
Najčešći oblik dijabetesa koji nastaje zbog inzulinske rezistencije i postupnog smanjenja proizvodnje inzulina. Faktori rizika uključuju prekomjernu težinu, nedovoljnu tjelesnu aktivnost, genetsku predispoziciju i dob iznad 45 godina.
Razvija se tijekom trudnoće zbog hormonskih promjena koje mogu uzrokovati inzulinsku rezistenciju. Obično nestaje nakon poroda, ali povećava rizik za razvoj tipa 2 kasnije u životu.
Stanje u kojem su razine glukoze veće od normalnih, ali nisu dovoljno visoke za dijagnozu dijabetesa. Predstavlja upozoravajući znak i priliku za prevenciju kroz promjenu načina života.
Prepoznavanje ranih simptoma dijabetesa ključno je za pravovremenu dijagnozu i liječenje. Najčešći rani simptomi uključuju:
Ako dijabetes ostane neliječen, mogu se razviti ozbiljne komplikacije poput dijabetičke neuropatije, problema s očima, bolesti bubrega i kardiovaskularnih problema. Rane infekcije također sporije zacjeljuju.
Dijagnoza se postavlja testom glukoze natašte (normalno <5,6 mmol/L), oralnim testom tolerancije glukoze ili HbA1c testom koji pokazuje prosječnu razinu šećera u krvi tijekom posljednja 2-3 mjeseca. U Hrvatskoj su ovi testovi dostupni u svim zdravstvenim ustanovama.
Redoviti zdravstveni pregledi preporučuju se svim osobama starijih od 45 godina ili mlađima s faktorima rizika. Obratite se liječniku ako primijetite kombinaciju navedenih simptoma.
U hrvatskim ljekarnama dostupan je širok spektar lijekova za liječenje dijabetesa, prilagođenih različitim tipovima bolesti i potrebama pacijenata.
Inzulin je ključni lijek za osobe s dijabetesom tipa 1 i dio pacijenata s tipom 2. Razlikujemo tri osnovne vrste prema vremenu djelovanja:
Metformin je lijek prvog izbora za dijabetes tipa 2, smanjuje proizvodnju glukoze u jetri i povećava osjetljivost na inzulin. Sulfoniluree poput gliklazida i glimepirida stimuliraju otpuštanje inzulina iz gušterače.
Inhibitori DPP-4 (sitagliptin, vildagliptin) povećavaju razinu inkretina koji reguliraju šećer. SGLT2 inhibitori (empagliflozin, dapagliflozin) omogućavaju izlučivanje viška glukoze mokraćom. GLP-1 agonisti (liraglutid, dulaglutid) usporavaju pražnjenje želuca i smanjuju apetit. Kombinacije različitih lijekova često se koriste za optimalno upravljanje glikemijom.
Pravilno vrijeme uzimanja lijekova ključno je za efikasnost terapije. Metformin se uzima uz obrok ili nakon njega kako bi se smanjile probavne smetnje. Kratko djelujući inzulin aplicira se 15-30 minuta prije obroka, dok se dugo djelujući inzulin obično daje ujutro ili navečer u isto vrijeme.
Inzulin se aplicira potkožno pomoću inzulinskih olovaka ili šprica. Mjesta uboda trebaju se rotirati između abdomena, bedara i nadlaktice. Važno je provjeriti datum isteka i pravilno čuvati inzulin u hladnjaku.
Redovito mjerenje šećera u krvi glukometrima i test trakicama omogućava praćenje uspješnosti terapije. Frekvencija mjerenja ovisi o tipu dijabetesa - od nekoliko puta tjedno do nekoliko puta dnevno. Ciljna razina glukoze natašte je 4-7 mmol/L, a nakon obroka ispod 10 mmol/L.
Pravilna prehrana predstavlja temelj uspješnog upravljanja dijabetesom. Dijabetička dijeta trebala bi biti uravnotežena, s kontroliranim unosom ugljikohidrata koji najvише utječu na razinu šećera u krvi. Složeni ugljikohidrati poput cjelovitih žitarica, povrća i mahunarki bolji su izbor od jednostavnih šećera. Proteini trebaju činiti 15-20% dnevnog unosa, dok masti ne bi trebale prelaziti 30%, s naglaskom na nezasićene masti.
Glikemijski indeks pomaže u odabiru namirnica koje sporije podižu razinu glukoze. Planiranje redovitih obroka u manjim porcijama pomaže u održavanju stabilne glikemije. Redovita tjelesna aktivnost, najmanje 150 minuta tjedno umjerene aktivnosti, poboljšava osjetljivost na inzulin i pomaže u kontroli težine.
Hipoglikemija nastaje kada razina glukoze padne ispod normale, uzrokujući drhtanje, znojenje i konfuziju. Diabetička ketoacidoza predstavlja ozbiljnu komplikaciju tip 1 dijabetesa kada se stvaraju ketoni zbog nedostajućeg inzulina. Oba stanja zahtijevaju hitno liječenje.
Prolongirana visoka glikemija može oštetiti krvne žile i živce, dovodeći do srčanih bolesti, bubrežnih problema, dijabetičke retinopatije i dijabetičkog stopala. Prepoznavanje ranih simptoma ključno je za pravovremeno liječenje.
Uz pravilnu terapiju, zdrav način života i podršku okoline, osobe s dijabetesom mogu voditi kvalitetan i aktivan život.
