Antidepresivi su skupina lijekova namijenjena liječenju depresije, anksioznih poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja i drugih psihičkih stanja. Djeluju na neurotransmitere u mozgu, posebno na serotonin, noradrenalin i dopamin, koji su ključni za regulaciju raspoloženja, emocija i kognitivnih funkcija.
Za razliku od anksiolitika koji pružaju brzu, kratkoročnu pomoć pri anksioznosti, antidepresivi imaju dugoročni terapijski učinak. Njihovo djelovanje počinje kroz 2-4 tjedna redovite primjene, a puni terapijski učinak postiže se nakon 6-8 tjedana. Ova vremenska razlika nastaje jer se mozak postupno prilagođava promjenama u razini neurotransmiternih tvari.
Iznimno je važno uzimati antidepresive točno prema liječničkim uputama, bez preskakanja doza ili samovoljnog prekida terapije. Naglo prekidanje može dovesti do sindroma prekida i pogoršanja simptoma. Redovitost uzimanja osigurava održavanje stabilne koncentracije lijeka u krvi i optimalni terapijski učinak.
U hrvatskim ljekarnama dostupno je nekoliko glavnih skupina antidepresiva, svaka s različitim mehanizmom djelovanja i indikacijama za uporabu.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina predstavljaju najčešće propisivane antidepresive zbog povoljnog profila nuspojava. Ova skupina uključuje:
Inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina djeluju na dva neurotransmiterska sustava istovremeno. Venlafaksin se koristi za teže oblike depresije, dok duloksetin pomaže i kod kronične boli.
Starija generacija antidepresiva koja uključuje amitriptilin, imipramin i klomipramin. Učinkoviti su, ali imaju više nuspojava od novijih lijekova.
Trazodon, mirtazapin i bupropion imaju jedinstvene mehanizme djelovanja i koriste se kod specifičnih simptoma ili kada ostali lijekovi nisu učinkoviti.
Antidepresivi se propisuju za liječenje širokog spektra mentalnih i fizičkih poremećaja koji značajno utječu na kvalitetu života pacijenata. Najčešća indikacija je velika depresivna epizoda i rekurentni depresivni poremećaj, gdje antidepresivi pomaže u regulaciji raspoloženja i vraćanju normalne psihičke ravnoteže.
Ovi lijekovi pokazuju izvrsne rezultate u liječenju anksioznih poremećaja, uključujući generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj s agorafobijom ili bez nje, te socijalnu fobiju i specifične fobije. Također su učinkoviti kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja i post-traumatskog stresnog poremećaja.
Antidepresivi nalaze primjenu i izvan psihijatrije - uspješno se koriste za liječenje kronične boli i fibromijalgije zbog svojeg utjecaja na neurotransmitere koji moduliraju percepciju boli. Kod poremećaja hranjenja, posebno bulimije, antidepresivi pomažu u kontroli impulsa i stabilizaciji raspoloženja.
Kao i svi lijekovi, antidepresivi mogu uzrokovati nuspojave, iako se većina pacijenata dobro prilagodi terapiji. Najčešće nuspojave uključuju:
Seksualne disfunkcije i promjene tjelesne težine mogu se pojaviti tijekom dugotrajne terapije. Važno je postupno ukidanje terapije kako bi se izbjegao sindrom prekida antidepresiva koji uključuje simptome poput vrtoglavice, glavobolje i električnih senzacija.
Kod mladih pacijenata do 25 godina postoji povećani rizik od suicidalnih misli, stoga je potreban pojačan nadzor. Antidepresivi mogu stupati u interakcije s drugim lijekovima, posebno antikoagulansima i MAO inhibitorima.
Trudnoća i dojenje zahtijevaju pažljivu procjenu koristi i rizika. Stariji pacijenti i oni s jetrenim ili bubrežnim problemima trebaju prilagođene doze i redoviti monitoring.
Antidepresivna terapija uvijek počinje s najnižom mogućom dozom koja se postupno povećava prema preporuci liječnika. Ovakav pristup omogućuje organizmu postupno prilagođavanje na lijek i smanjuje rizik od nuspojava. Početna doza obično iznosi polovicu ili četvrtinu konačne terapijske doze.
Za optimalne rezultate važno je uzimati antidepresive svaki dan u isto vrijeme. Ako zaboravite dozu, uzmite je čim se sjetite, osim ako nije vrijeme za sljedeću dozu. Nikada ne udvostručujte dozu. Terapijska učinkovitost obično se očituje nakon 2-4 tjedna redovite uporabe.
Trajanje terapije obično iznosi 6-12 mjeseci nakon poboljšanja simptoma. Prekidanje mora biti postupno kroz nekoliko tjedana kako bi se izbjegli simptomi ustezanja.
Odmah kontaktirajte liječnika ako primijetite suicidalne misli ili ponašanje, osobito u prve tjedne terapije. Također je važno javiti se ako dođe do nagloga pogoršanja depresije, anksioznosti ili pojave agresivnog ponašanja.
Kontaktirajte zdravstvene djelatnike kod pojave teških alergijskih reakcija, problema s disanjem, srčanih aritmija ili dugotrajnih gastrointestinalnih tegoba. Problemi s tolerancijom lijeka kao što su jaka sedacija ili značajno narušavanje svakodnevnih aktivnosti također zahtijevaju liječničku procjenu.
Vaš ljekarnik može savjetovati o mogućim interakcijama i pravilnom načinu uzimanja, dok je liječnik odgovoran za praćenje terapijskih učinaka i prilagodbu terapije.
